Monday, February 22, 2016

Pušači elektronskih cigareta - jedite govna.

I pušite kurac.
Narkomančine seljačke, socijalno prihvaćene.

U bankama i samoposlugama potrefi mi se da stojim pored narkomana koji kao hoće da čuva zdravlje, po pravilu crkotina narkomanska, ali bi još da krka i drka pa "čuva zdravlje" tim elektronskim nargilama.

Pa purnjaju, ali ne kako im je preporučeno, već se navadili, ufatili kao Tuta iz Bosilegrada na flipere, pa uvlače i dime, oko sebe naprave oblak kao na koncertima hevi metal benda.

Meni dosta da udahnem dva puta to sranje i već mi je muka i posle 12 sati osećam kao da imam crni biber u nosu.

I takve nargilaše puštaju u banke i u samoposluge.

Kao večeras u Shop and Go na uglu Čede Mijatovića i Bulevara.

I maler me poterao o ovako: boca Bello mleka se ispostavilo da mi curi u korpi, a ja imao samo to i 6 jajaca od uhapšenih kokošaka.

Iza mene babac mumificirani, koji ne prestaje da purnja u tu nargilu, mene već ufatila nervoza.

Ispred mene neka debeljuca traži ko zna šta, što su morali da joj dovlače iz magacina.

Dočekam ja da dođem na red i prijavim cureće mleko i mislim, samo to da donesem, sačekaće me, jer sam i ja čekao onu debelu ispred mene, čoveče, samo 2 stvari imam u korpi, aman, ali - kurac, dok ja donesem novo Bello mleko, onaj narkomanski babac se umetnuo!

E to se zove dupli maler.



Friday, February 12, 2016

Bruka na premijeri "Govorne mane"

Moja bruka - mislio sam da se igra na Velikoj sceni pa sam se natrtio ispred ulaza u Novu scenu, a kada se ispostavilo da se baš tu ulazi, ja ispadoh seljanka u Beogradu u gradskom prometalu fiskalne 1993. pod sankcijama, ona što se gura na vrata. Bruka i sramota!

Pri kraju predstave "drugi Dugalić" repetira pištolj i meni se pričinio miris baruta.
Tek kada je razvodnica prošla pored mene sa svečanim buketom cveća, dođe mi do pameti da je to bio grobljanski vonj zimzeleni.

Tekst je skraćen i simbolično prerađen:  "Dugalić" je postao državna struktura, promenio je govornu manu i poreklo, a i ženski lik je promenio poreklo, sve u skladu s mestom prve premijere. Stanić je uživao, kao da je uradio kameo, kao da je svratio s Velike scene iz "Bajke o pozorištu", a Jelena Orlović i Nebojša Đorđević (koji su i te kako razumeli geografske prerade) iskazali su veliku ljubav prema kolezi.





Saturday, February 6, 2016

Od očajnog SBB korisnika – MTS-u, Telefonkablu, Kopernikusu, Ikom-u, bilo komu



Evo nudim se da me otmu ostalim provajderima i oeraterima (ne znam ni kako se zovu, laik sam) nudim se, skinuo sam gace i hlace i natrtio sam  se – jebite nezadovoljnik iz SBB i otmite im musteriju, to jest mene, gde ste, dodjite i jebite me samo mi dajte internet,

Teče mi produzeni vikend bez interneta, popickavljujem i tresem se od krize. Kuckam tekst na terasi, po wajerlesu kafane u komsiluku, subota je po podne, sta ce biti do ponedeonika – ne znam, a i u ponedeonik me ceka isto, znam.

Juce u petak opet mi ne radi internet, Pozovem oko 16.00, javi se Slavica, ja nadureno i pasivno agresivno velim da ne yelim da ostavim reklamaciju jer „cu se preko vikenda odmoriti od interenta i  nista. Oo pola 7 kriza ipak deluje pa pozovem opet i javi se Aleksandar i njemu ipak ostavim reklamaciju. „Doci cemo da vidimo zasto kod vas tako cesto se kvari.“ (Nije tako cesto, ali uvek „mi treba bas tada“, ali sta da mu kazem.)

(Prosle nedelje kada mi nije radio interenet – e,  proradio je pre neo sto je majstor stigao, ali on je ipak dosao i skratio mi kabl „jer ga ima previse“, otfikario ga i povezao da krv ne liti i osecao sam kao da sam kod doktora otisao da mi izmere krvni tak a oni mi obrezali kitu. Kupio sam posle toga jos jedan pripejd paket od 6550 MB i sada sam spreman da ga skoro celog bacim kroz prozor.)

Danas u subotu opet mi proradi nadurenost. Sati je bio oko 13.30, a interneta neima i niko se ne javlja. Odlucim  a odem na pijcu p u neku poslovnicu M:TS-a. Kuim 3 kile jabuka kod moje seljanke na Đermu pa klaj klaj do Kumanovske i poslovnice M:ts-a.

Ddjem na red kod Marije Ivkovic (pise na ploicici),

„Imate sansu da otmete nezadvljnu musteriju SBB-a, dahte sve od sebe“, velim ja kao duhovito a ona ni da se osmehne, vec – zevne, Ali se barem izvini. I izvine da se protegne.

„Zanima me da predjem sa SBBa ovaj Box 3 paket mi je zapao za oko, fiksni plus internet plus tv, kod vas imam vec fiksni i postpejd mobilni, valjda sam se tako kvalifikovao za MTS“, meljem ja, sanjajuci da ce sve da bode gotovo jos danas, a da cu u ponedeljak trijumfalno da vratm modem SBB-u u Kralja Petla i da se raskusuram.

„Morate prvo da se odjavite tamo da ne placate duplo..,.“,  veli Marija Ivkovic...
„A zar ne moze to pre toga. Vi dodjete vec danas... Jeste da je subota, ali radite do 17.00...“
„A ne ide to tako, moramo prvo da podnesemo zahtev da se vidi da li vam je teefonski prikljucak dobar za to...“
„A onaj kabl od SBB-a“, pitam ja blesavo.
„Taj kabl nama ne treba, kod m:ts-a sve ide preko telefona, i televizija i internet. Imate li ličnu kartu da vam lakše pronađem broj i sve to?“

Dam joj linu kartu i snovi mi se srušie. Lepo reče Milovan Danojlić u jednimom svom romanu i najboljoj knjizi koju je napisao u delu „To“ – najteže se ostvaruju želje iza kojih stoji zlurado veselje.

„To vi sami namestit, da vam naši ljudi ne čačkaju po kući...“
„A ako ne znam?!! – korstim ja pravo da budem glup, mušterija sam to je moje pravo.
„Ma možete, jednosavna su uputstva...“
„A kabl od SBB-a?!“, opet ja serem.
„Ma to nema veze s nama, vi dobijete 4 m kabla za TV i komjuter i ruter i povezete telefn i TV...“
„Ma je li dosta 4 m kabla?“, pitam ja, setivsi se obrezivanja od prosle nedelje/sedmice/tjedna. I dodajem:
„Cekajte, 4 m za obe stvari od telefona do Te-Ve-a i od telefona do desk topa?“
„Ne, imate vajerles?“ Onda odjednom pocne da prica nekom iza mene:
„Sta cujete koji signal? Nema signala?“
„Okrenuo sam taj i taj broj i cuje se samo pop pop“ veli musterija koja je bila pre mene ali ocigledno nije zavrsila pos'o.
Ja se umetnem:
„Imam desk top, dobro, imam i netbuk i to, ali zar e ide nesto u ono za ono u desk top?!“
„Izvinte zbog ovoga, gde smo stali...“
„Kako vajerles a ima desk top?“
Imam i ja pvaljda pravo da budem glup kad sam  mustrja.
„Dobijete ruter. Je l vam desktop ima ono za vajerles, koliko vam je star kompjuter?“
„Pa... 2 ili 4 godine“
„E pa onda valjda ima, nije to amiga ili komodor...“
„Evo zovem i ne moze da se dobije...“ opat upada musterija od pre mene.
„Kod mene nema signala, morate onda ....“ odgovara mu Marija Ivkovic.
Ja se onda setm da procesljam i pitanje takozvaog osnovnog paketa kanala za TV, iako mi je sad svejedno, hocu bre internet, kriziram brez njega.
„Imate arenu u osnovnom paketu?“
„Da, svih 5 arena u osnovno paketu...“
„Ve c sam zaboravio kako izgleda italijanski fuzbal... Ali, imate li i Hrt1 i Hrt2 i fox, i da li blokirate Hrvate kao SBB?“
„Šta se blokitra? Ne znam, evo vam spisak kanala pa pogledajte, ne znam sve napamet“.
„Blokiraju kviz a i neke serije“, velim ja.
„To prvi put cujem“, kaze Marija Ivkovic. Ja se trudim da se prisetim koliko je Ivkocica pobijeno u Jasenovcu, jer pretpostavljam, nivno i pravolinijski, da mora da je to razlog blokiranja u SBB-u.
Marija vrti glavom i opet prelazi na razgovor s musterijom koja mi stoji iznad glave i prekida nas.
„Nema signala...“
A zatim me obavestava:
„Vas telefon, pazi, nemaju 'paricu'“...
„Kakva 'parica', to je digitalna centrala a ne vise predsratna okupatorska Simensova...“
„A cekajte, vas telefonski rikljucan je na PCN-u, a to ne moze da primi nase zahteve, moramo najpre da podnesemo zahtev da vas skinu sa PCN-a pa tek onda zahtev...“
„A sta je to PCN?!“
„Ne znam da vam objasnim, to je nesto na banderi.“
„Da li i ostali brojevi iz mog solitera imaju telefone preko bandere?!“
„Ne znam, nemaju svi“, namrsti se ona...
„Cekajte, znaci najpre zahtev da se skinem s onga za on na banderi...“
„Jeste, a onda ce vam se javiti da li moze.“
„A zahtev?!“ cvilim ja ocajno
„Posle toga.“
„To znaci da trea da dodjem ponovo i posebno da podnesem zahtev?!“
„Tako je“ , rece Marija Ivkovic i slegne ramenima.
„A hoce li biti neka promocija da prvi mesec ili mozda i dva placam dinara za mesec?!, pitam ja, zeleci da sam sebi dam razloga da opet dodjem u poslovnicu M:ts-a.
„Pa ovo vam je vec promocija, sam paket je promotivan!“, spusta mi ona.
„Ne vidim 24  Kitchen u spisku kanala...“ dodam ja.
„To vam je sve sto ima u spisku!“ spusta mi Marija Ivkovic.
Zevanje joj prastam a to sto je blokirala kihanje cestitam.
Metbem spisak knala u torbu s 3 kile jabuka i jrenem klaj laj doma.
Preko puta mene ima i Telefonkabl. Znam da na I spratu jedna starosedelica to im od samih pocetaka kablovske televizije od „zore nauke u Srbalja“, kako bi rekli u ruskoj akademiji nauka.
Odem i tamo, mislim se: M:ts zasigurno nece moi da me odvoji od kutije na banderi onoga za ono sto valjda zve pe-ce-en a sto nemam pojma sta je, a mogli su da me jebu u toj poslovnici, samo da su mi odmah turili sve po redu, ali eto, ne moze.

I dodjem do Telefonkabla, ali subota je, jebiga, zamandaljeno, 5 do 4, mozda subotom i ne rade ili rade do 15.00

Sad bh tako rado surfovao da nadjem ima li sta za satelitski internet, ali ne mogu, ovo sve kuckam stojecki.

Ne moram da imam TV – evo prezalio sam i kulinarstvo i serije Black List i Good Wife i Midsomerska ubojstva i inspektora Dzentlija sa scenografijom iz 1970-ih i engleski fuzbal sam prezalio, inako ne igram na Engleze, kvizove cu da batalim, evo nema televizije, samo mi dajte internet! Mada znam, uvalicete mi i televiziju jer vam se tako vise isplati.

Pada sumrak u subotu.
Vise nema nade da dodju serviseri, sve je zaprto do ponedeonika.

Dug vikend bez interneta.

Jos jednom: nezadovoljna musterija SBB- a poziva hitrog i pametnog provajdera: dajte lepu ponudu i vas sam!
Javite se!

Wednesday, February 3, 2016

Alan Rickman (2)

Juče sam kupio 13 karata za pozorišne predstave u februaru.
Biće tu svega, pet (5) novih predstava (od kojih tri /3/ jurim još od prošle sezone), a među njima i jedna premijera (za koju sam, dakle, kupio biletu, kao svaki umetnički parija). Dana 12. februarija videću i tu gužvu.
 * * *
U Kinoteci je ciklus filmova Alana Rikmana, slabačak ciklusić od svega šest (6) filmova, a među njima, od tri meni najmilijia - jedan, "Zatvorenih očiju", film posle kojega sam počeo da obožavam Rikmana i od tada nisam mogao da ga zamislim kao negativca a uostlaom to sranje o Hariju Poteru nisam ni gledao.

Zamalo da propustim filmač, jelte, jer, kada sam se vratio natovaren pozorišnim biletama (trebalo je tabnati do 4 pozorišta), slučajno sam banuo na sajt Kinoteke i podsetio se rasporeda. Sav smlaćen i umoran, ipak sam otišao da vidim film.

Šesticom sam se dokotrljao do Taša. Dok sam u sumrak uslikavao ovaj kraj, jednom čiči zapalo za oko što ja tako klikam. Pa me pita koliko je sati. Mislim da jer reč o kontrašpijunu, koji je želeo da proveri jesam li stranac opasnih namera. Posle semafora u Takovskoj, lako je odklajcati Kosovskom do Kinoteke.




Prvi put u istoriji Kinoteke, na dan 02. februara 2016,-te, na blagajni je primenjen kompjuter, znači laptop sa sve mišonjom. Već krajem janaura su uveli i nove ulaznice "svetskog izgleda".
Sramtoa je, ali istina: ovom filmu Stivena Poljakova s Rikmanom, Ovenom i Saskijom Rivs nazočila su samo dva (2) gledaoca. Osim mene, tu je bila i bakuta, zabrinuta za sudbinu projekcije:

- Hoće li uopšte prikazati film, nema ljudi...?!
- Sećam se da je kvorum 4 gledaoca - velim ja.
- Jao, jao, onda neće.
Ja slegnem ramenima.
Bakuta odmah nasatvi:
- Recite mi, gospodine, kada će se ovo vrme stabilizovati?! Danas se promenilo sto puta!
Ja slegnem ramenima.
Zaista, mislio sam da neću ući na ova vrata da vidim Rikmana:
 Bakuta:
Film "Zatvorenih očiju" sam gledao davno, davno na televiziji. Jedino sam zapamtio Rikmana i tada sam ga, kao što rekoh, zavoleo. Tek na ovoj projekciji sam video da su igrali i Klajv Oven (Ouen) i Saskija Rivs, kao i da je muzika veoma privlačna i za samostalno slušanje.

Rikman (koji se u inače u filmu pojavljuje tek kad prođe jedna rećina, ili i više) igra pravog intelektualca koji ume da uživa u hrani i da kuva. Čitao je Flobera na francuskom, razume se u sve oblasti umetnosti, em zgodan em pametan. E takav treba da bude intelektualac, pomislio sam tada.

Zapamtio sam samo zaplet - da "Sinklera" (Rikmana) žena vara sa svojim bratom.
I sećam se ove scene u kojoj je Sinklerova supruga slučajno videla muža u kafe restoranu i da je na trenutak postala ljubomorna - šta li on tamo radi a nije joj rekao da ide?!

A on - čita knjigu i jede gulaš!


Art film, moderan i politički korektan u svakom pogledu.
Alan Rikman, dasa::::






Posle filma, dok sam se peo stepenicama ka izlazu, čujem onu bakutu kako bogoradi blagajnici:
- Žali bože gledanja, svako vara svakoga, a na kraju svi srećni, baš bezvezan film!